Kuvanje na 100 načina

Kuvanje bez strategija i načina..ili na 100 načina. “100 Maneiras” je ime poznatog lanca restorana u Lisabonu, čiji je vlasnik 34- godišnji kuvar Ljubomir Stanisić. Iako se dan danas deklarise kao Jugosloven, rođen je u Sarajevu a odrastao u Beogradu. Danas je jedan od najboljih portugalskih kuvara.

20130824 serbian chef 1

Srećemo se u restoranu „Amfiteatar“ na Azorima, gde je došao poslom, da prezentuje svoju kuhinju i dovrši snimanje za novu emisiju, koja će se od septembra emitovati u Srbiji na TV Foxu. U papučama za plažu, stalno nasmejan i sa tetovažom na levoj ruci, Ljubu morate da primetite. Zavija duvan i duhovito prepričava anegdote novinarima na savršenom portugalskom . Mediji ga ovde obozavaju, a upoznali su ga u emisliji „ Master chefs“ na nacionalnoj televiziji RTP.

„I dan danas se deklarišem  kao Jugosloven, zato što je čitava moja familija obožavala seks ,tako da su se svi izmešali, Hrvati sa Muslmanima, Muslimani sa Srbima..iako ja imam srpsko ime Ljubomir, nisam neki veliki vernik..tako da sam Jugosloven..i čitav život ću ostati“, počinje priču najpoznatiji portugalski sef.

Ljuba, kako ga zovu prijatelji, rodio se ’78. u Sarajevu, ali ga je rat preselio u Beograd. Sve je počelo kada se upisao u Hemijsko prehrambenu školu i poceo da radi u poznatoj beogradskoj pekari. Dok su njegovi drugovi mastali o novim ’maxarama’, sa 15 godina, on je zaradjivao svoj  novac. U  Srbiji je, kako kaže ,tada vladalo vreme ’dizelasa i mafijasa’ i sa 200 maraka u dzepu, odlučio je da ode u Budimpeštu… Nekoliko meseci prao je sudove, kako bi zaradio i putovao dalje po Evropi..

20130824 serbian chef 8

“Prao sam sudove 6 meseci, i znaš šta, svaki zanat se uči i košta da se nauči. Ja se ne stidim toga,šta više to je neka baza mog posla. To me je teralo više da se trudim i postanem šef. Šta sam ja znao u to vreme..Devedesetsedme u Srbiji, nisi znao ništa.. Furao sam neki svoj fazon, čitao Bukovskog i nisam znao niti šta ću biti ni šta hoću..Ali mama je dobro kuvala i godinu dana dok smo bežali iz rata iz Bosne, nismo imali para, pa je spremala neke jeftine krompire..Ali za godinu dana nisam jeo krompir na isti način.. Mislim da je to bila baza mog interesa za kuhinju, jer me je, naučila da jedem..kad možes da napraviš jednu istu stvar 365 puta drugačije shvatiš da je kreativnost  mnogo, mnoogo bitna. To sam naučio”

Priča o maminim krompirićima dala mu je inspiraciju za naziv restorana  “Na sto načina- bez načina”. Nakon Budimpešte na red je dosla Španija, pa Francuska..potom Afrika.

U Portugal je stigao 97’ da poseti sestru Natašu. U to vreme tinejdžer, buntovan i sa nejasnim planovima za dalje, nije želeo da ostane tu..Sticajem okolnosti prvi restoran otvorio je u Cascais-u.

20130824 serbian chef 4

“Putovao sam po Evropi i negde usput ostao bez para..I ovo mi je bila najbliža zemlja Španji, a i moja sestra je živela u Portugalu. Ali  sam se stalno trudio da odem iz Portugala, pokušao sam da odem u Afriku, gde sam radio kuvao za ženu predsednika Angole, Anu Paulu..radio sam neke diplomatske vecere, zaradio dobre pare i vratio se u Portugal..uspeo sam da predam moj projekat banci, da ih ubedim da mi daju kredit..Dali su mi kredit na moju lepu priču i otvorio sam prvi restoran.. Oduševilo me je Lisabonsko svetlo dana i predivna svetla grada, jedino takvo koje sam sreo u svetu, kao i  sunce i fantastična priroda. I žene, definitivno. One su me naučile da pričam jezik, da razumem Portugal.”

Posle žena, inspiraciju nalazi u kuhinji svake zemlje koju je posetio.

“Na mom meniju postoji sve sto sam povukao u zivotu, postoji Afrika, Kina, Francuska..postoji Španija, Srbija, postoji Bosna i Hercegovina..Portugal. Meni u restoranu se stalno menja,ali ono sto uvek postoji na njegovom meniju je bakalar. To jest  je suseni cips od iznutrice bakalara, okačen na štipaljke za sušenje veša,jer se u Portugalu veš suši na ulici, a sve to se nalazi  u posudi u obliku male barke..a sosevi su u boji zastave Portugala.”

20130824 serbian chef 5

Iako priča savršenim beogradskim akcentom, na sekundu zaboravlja, pa mu se otrgne koja rec, sa onim sarajevskim šarmom i nastavlja priču.. Prilazi nam menadžer restorana i pita šta će Ljubomir kuvati večeras. To me podseća da ga pitam šta on voli da jede..

“Nemam omiljeno jelo, ali obozavam kad mi mama spremi sarmu, pihtije..Volim da jedem dobar burek, dobre pite..uživam u našoj hrani. Medjutim ona je jaka za ovu klimu, jer nemaju zimu. Volim emocionalnu kuhinju, ne racionalnu. Racionalna kuhinja je 100 grama brašna i dva jajeta..ja ne znam to da uradim. Ja znam da uzmem brano u ruku dodam jaje, probam  i vidim sta mi jos treba..tako sam i naučio da kuvam..”

Iako je učio od najboljih kuvara na svetu i osvojio mnoge nagrade, medju kojima su i nagrada za najbolju knjigu gastronomije “Papa kilometros”, Ljubomir tvrdi da ne skuplja ‘kalendare niti medalje’. Zadovoljan je kad je restoran pun i kad je atmosfera kao kod kuće.. Tvrdi da ne stže da kuva, samo ponekad za prijatelje. Pa smo ovog puta jeli ribu, koju nije on spremio. Posle toliko godina kuvanja i brige oko restorana, priznaje da se zaželeo putovanja i novih avantura..

20130824 serbian chef 6

“Ne kuvam svaki dan u restoranima, zato što nemam vremena. Kuvam tri dana u nedelji maksimalno, ostalim danima planiram  da putujem i prezentujem moju kuhinju. Kao što sam pozvan ovde na Azore, pozvan sam sledeće nedelje u Singapur, posle toga idem za Kolumbiju.. A u decembru kupujem autokaravan i putujem po čitavoj Evropi, na godinu dana. Snimaću, pisaću knjige i kuvaću..ma i na plaži ću da prodajem hamburgere ako treba..iako imam restorane, koji odlično rade. Hoću da se odmorim godinu dana, da ponovo putujem. Živim svoj san i uživam u njemu.”

Tamara Bilbija

Author: Anja

Share This Post On

1 Comment

  1. Divno! Nisam znao da je gospodin tako uspešan, zaista mi je drago što sam saznao za njega. Odličan tekst, Tamara!

    Post a Reply

Submit a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

css.php