Bosansko-hercegovačko društvo, 20 godina nakon rata, najvećeg u Europi nakon Drugog svjetskog rata, je i dalje jako podijeljeno. U posljednjih 20 godina stotine miliona dolara su uložene u projekte kojima se nastojalo povezati pripadnike 3 konstitutivna naroda (Bošnjake, Hrvate i Srbe), podići nivo međusobne tolerancije i izgraditi društvo koje će se temeljiti na stvarnim demokratskim principima.
Naćalost, do danas proces pomirenja nije nikada istinski zaživio potičući kulturu nekažnjavanja i podijeljenog sjećanja. U takvoj situaciji, neke nevladine organizacije još uvijek pokušavaju stvoriti prostor u kojem će mladi ljudi nadići te sustavne podijele koje im se nameću izvana i u kojima neće osjećati nelagodu u komunikaciji i otkrivanju onih “drugih”.
Mladi čiste srednjovjekovne stećke
“Upoznaj svoje lokalno naslijeđe” je projekat kojeg je organizirala Udruga Edukativo, a financijski ga je podržala UNESCO agencija u Bosni i Hercegovini, a cilj mu je učiti srednjoškolce iz sedam općina srednjobosanskog kantona o zajedničkom kulturno-povijesnom naslijeđu njihovih lokalnih zajednica kroz inovativne treninge, radionice i različite aktivnosti kojima će se podići svijest o njihovoj zajedničkoj prošlosti izraženoj kroz kulturno-povijesne spomenike koji bi trebali služiti kao most koji ih povezuje.
Projekat se sastojao od tri faze: Prva faza uključivala je četverodnevni edukativni seminar i one je uspješno realiziran prošlog lipnja. Nakon toga, učesnici su radili na kreiranju lista i mapa kulturnog naslijeđa svojih lokalnih zajednica kroz vikend radionice tijekom ljeta. Oni su organizirali terenske posjete, kreirali kreativne promotivne materijale koristeći nove tehnologije i samostalno izvodili kampanje kojom su nastojali približiti naslijeđe stanovnicima svojih zajednica, što je bila druga faza projekta. Konačno, u trećoj fazi, učenici su organizirali “Rutu kulturne baštine”, jednodveni obilazak kulturno-povijesnih spomenika u nekoliko općina za svoje vršnjake, građane, predstavnike vladinog i nevladinog sektora, predstavljajući stečena znanja i vještine.
Posjeta pećini
“Ujedinjeni Narodi preporučuju i potiču uključivanje i osjetljivost mladih ljudi o potrebi očuvanja pokretnog i nepokretnog kulturnog naslijeđa, jer je praksa pokazala da oni koji u ranoj dobi usvoje ispravne modele ponašanja i vrijednosti, njegujuju ih i prenose tijekom cijeloga života, što je jedan od glavnih ciljeva i ovoga projekta također”, govori projektna koordinatorica.
Kada pitate projektnu koordinatoricu o svrsi svih aktivnosti, ona će reći da ovo nije projekat pomirenja, jer uzimajući u obzir da su svi napori da stvorimo društvo bez podijela svih ovih 20 godina nisu urodili plodom, riječ pomirenje kod većine ljudi u BiH izaziva neugodnost. Nama ne treba pomirenje u svom klasičnom obliku, živimo u miru i međuetnički sukobi su svedeni na minimum. Treba nam dijalog kojeg nemamo, međusobni susreti negdje na pola puta između “njihovog i našeg”, a to je ono što ovaj projekat čini drugačijim od drugih. Fokus je na učenju i prihvaćanju bogatog kulturnog naslijeđa naše zemlje, razvijanja osjećaja kod mladih ljudi da ono što smo naslijedili iz prošlosti pripada svima njima, bez obzira kojoj grupi pripadali. Kulturno naslijeđe ne može se gledati i voljeti selektivno, ono nam je zajedničko bez obzira što nas u školama uče da je naše vrijednije ili bolje od njihovog.
Gupna rasprava
Mi ih kroz sve ove aktivnosti puštamo da to sami shvate, bez da ih se na neki način prisiljava na to, bez da im se govori da na taj način širimo spoznajemo i idemo ka pomirenju. “Prisiljavanjem na pomirenje kroz organiziranje projekata pomirenja stvara se samo kontraefekat, jer oni to doživljavaju kao moranje, kao nešto što im se nameće, a to neće niti jest urodilo plodom.”
No, ono što se ne može odmah ostvariti unutar školskih učionica sigurno može biti postignuto izvan njih, kroz ovakve vrste treninga i aktivnosti i kroz sustavnu razmjenu između zajednica. Ali, što ona misli, može li ovaj projekat potaknuti neke velike promjene? “Iskreno, ne mislim da će on donijeti neke velike promjene. Ta djeca će se vratiti u svoje škole gdje nemaju gotovo nikakav kontakt s vršnjacima koji uče prema druga dva školska programa, jer je većina škola fizička odvojena ili rade po principu ‘dvije škole pod jednim krovom’. Oni će gledati medije koji promiču nacionalističku politiku i jednostrano tumačenje dominantnih političkih struktura. Nastaviti će gledati svakodnevno uništavanje kulturnog naslijeđa koje je rezultat njegova zanemarivanja, s obzirom da ono nije prepoznato kao jedan od najvažnijih elemenata u procesu prevazilaženja razlika.”
Terenska posjeta povijesnom gradu Jajcu
No, projekat je već ostvario vidljive pozitivne utjecaje među učesnicima i to je ono što je najvažnije na kraju. Šeherzada i Stela npr., dvije vršnjakinje koje dolaze iz istog grada, do sada nisu imale prilike doći u kontakt jedna s drugom iako idu u istu školu. Zapravo, škola je u istoj zgradi, ali one pohađaju različite školske programe (bosanski i hrvatski) u različitim smjenama s različitim nastavnicima, ravnateljima i ostalom upravom. Odrastajući one se vjerojatno ne bi previše sretale niti u školi, ali ni u gradu s obzirom da je većina kulturnih ustanova, pa i kafića, odvojena. Diskutirajući o svom lokalnom kulturno-povijesnom naslijeđu i djeleći svoje poglede na cijelu situaciju u gradu i zemlji tijekom naših susreta, lako je vidjeti da one spoznavaju svu apsurdnost sustava i da usvajaju nove oblike ponašanja. Projekat će do kraja otvoriti mnoga važna pitanja o zajedničkoj povijesti i zajedničkoj baštini i nadajmo se rezultirati drugim pozitivnim pričama poput ove.
Učesnici uče praviti suvenire
